Nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva
Svi dobro znamo da je zubni karijes jedna od najčešćih bolesti zuba koju uzrokuju bakterije. Ipak, ne odlazi se doktoru dentalne medicine samo kada je riječ o oštećenjima karijesnog podrijetla, već i u slučajevima nekarijesnog oštećenja tvrdih zubnih tkiva.
One se, nakon karijesa, smatraju drugim najčešćim razlogom patološke destrukcije zuba.
Što su nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva?
Nekarijesna oštećenja, poznatija još kao nekarijesne lezije ili “zubno trošenje” javljaju se na zubnim površinama bez plaka. U odnosu na karijesna, nekarijesne lezije posljedica su životnih navika ili bolesti, a nastaju prilikom štetnog djelovanja fizičko-mehaničkih i kemijskih čimbenika na tvrda zubna tkiva (caklinu i dentin).
Iako u početku mogu biti bezazlena i neprimjetna, njihovo ignoriranje može uzrokovati osjetljivost na hladne ili mehaničke podražaje, promjene u pulpi, neugodnu bol, gubitak značajnog dijela cakline pa čak i gubitak zuba, stoga nikako ne preporučujemo preskakati stomatološke preglede.
Sukladno uzroku nastanka i izgledu trošenja zuba, nekarijesna oštećenja dijele se na:
- Abfrakciju
- Abraziju
- Atriciju
- Eroziju
Abfrakcija
Abfrakcija je klinasto oštećenje u području vrata zuba koje nastaje zbog savijanja zuba uzrokovanog prevelikim okluzalnim opterećenjima i parafunkcijama. Tako nefunkcionalni kontakti, neispravne restauracije i izvađeni susjedni zubi pridonose okluzalnim opterećenjima, a kretnje donje čeljusti bez konkretne svrhe, kao što je škrgutanje zubima, parafunkcijskim navikama.
Veličina oštećenja cakline u području vrata zuba ovisi o snazi, smjeru, trajanju, frekvenciji i lokaciji sile, a sam gubitak zubnog tkiva rezultira deformacijom zubne strukture te mikrofrakturama hidroksiapatitnih kristala cakline i dentina.
Razlikuju se aktivna i kronična oštećenja u području vrata zuba pri čemu kronična prepoznajemo po tome što su sjajna, tamnija te bez dentinske preosjetljivosti, dok su aktivna bez sjaja i s dentinskom preosjetljivošću.
Abrazija
Abrazija označava trošenje tvrdih zubnih tkiva do kojih najčešće dolazi uslijed dugog i nepravilnog linearnog četkanja zuba, primjene prevelike sile prilikom četkanja zuba, korištenja tvrde četkice za zube te pretjerane ili nepravilne upotrebe zubnog konca.
Postupno trošenje zuba može uzrokovati povlačenje pulpe i stvaranje sekundarnog dentina ili otvaranje pulpne komorice te upalu pulpe.
Ovisno o mjestu ili površini na kojoj se nalazi, razlikujemo vodoravnu i okomitu abraziju. Vodoravna abrazija, na okluzalnim površinama ili bridovima zubnih kruna, dovodi do smanjenja visine zubne krune te okomitog međučeljusnog odnosa. Okomita pak abrazija, na okomitim površinama zuba, uzrokuje smanjenje meziodistalnog ili bukolingvalnog promjera zuba.
Najčešće vidljiva u području zubnih vratova kao udubljenje ( klinasti defekt ).
Atricija
Atricija se odnosi na trošenje cakline, dentina ili restaurativnog materijala uzrokovanog kontaktom zuba o zub, odnosno karakterizira ju plošni gubitka cakline te plitki gubitak dentinskog tkiva.
Razlikuju se dvije vrste atricije - fiziološka i patološka. Fiziološka atricija izazvana je funkcijom žvakanja, gutanja i govora te najprije zahvaća incizalne bridove sjekutića, nakon čega se troše okluzijske površine kutnjaka, palatinalne kvržice gornjih i bukalne kvržice donjih kutnjaka. To ujedno znači da se fiziološkom atricijom postiže jednakomjerno i pravilno trošenje zuba.
S druge strane, patološka atricija nastaje uslijed parafunkcija poput stiskanja i škripanja zubi, a trošenje zuba jest generalizirano ili lokalizirano.
Erozija
Erozija podrazumijeva trajni gubitak tvrdog zubnog tkiva uzrokovanog djelovanjem kiselina na površinu zuba. To znači da utjecaj kiselina čija je pH vrijednost niža od 5.5 dovodi do otapanja minerala cakline i dentina što istovremeno omekšava zube.
Budući da se egzogeno i endogeno uzrokovana erozija razlikuje s obzirom na podrijetlo kiseline, kod egzogenih erozija, u usnu se šupljinu kiseline obično unose kiselom hranom, pićem i lijekovima, dok kiselina kod endogenih erozija dolazi iz želuca.
Samo pravovremenom reakcijom pacijenata i redovitim stomatološkim pregledima moguće je na vrijeme otkriti simptome nekarijesnih oštećenja. Tako da u tim slučajevima, nakon kliničkog pregleda te uzimanja medicinske anamneze, stomatolozi procjenjuju optimalne mjere i tretmane u svrhu sprječavanja ili zaustavljanja karijesnog oštećenja.