Podizanje sinusa i ugradnja implantata

10. prosinac 2019.

Samouvjereni osmijeh, bezbrižno pričanje i konzumiranje hrane te uživanje u svakodnevnim aktivnostima bez razmišljanja o zubu koji nedostaje, san je svake pete osobe.

Još prije pedesetak godina na ulaganje u zdravlje zuba i oralnu higijenu gledalo se površno kao na nešto poput ulaganja u ljepotu. Do danas se način razmišljanja sasvim promijenio, a ulaganje u zube i oralnu higijenu znak je dugoročnog ulaganja u zdravlje. Dentalni implantati postali su pojam o kojem se danas sve više priča zahvaljujući stalnom napretku tehnologije u dentalnoj medicini.

Što sve trebate znati o dentalnim implantatima?

Za početak, važno je znati da dentalni implantat nije pravi zub, već nadomjestak izgubljenom zubu. Izrađen je od titana, a u čeljust se može ugraditi samo posebnom oralnokirurškom tehnikom pod lokalnom anestezijom. Ugrađeni implantat predstavlja umjetni korijen zuba.

Implantat može biti nadomjestak samo jednom zubu, a može biti i potpora više zuba u nizu ako se na njega stavi most. Titan je biokompatibilan materijal, što znači da će se implantati u potpunosti srasti s kostima. Upravo zbog toga pruža osjećaj kao da imate vlastiti zub.

Implantat ima važnu ulogu, osim što nadomješta zub i time olakšava žvakanje hrane, sprječava propadanje ( gubitak ) preostale kosti. Također, vraća strukturu licu što je osobito izraženo na području obraza i usana.

Zubni implantati

Kada se dentalni implantat ne može ugrađivati?

Postoje i rijetki slučajevi u kojima ugradnja implantata nije moguća. Neki od tih slučajeva su napredne sistemske bolesti poput osteoporozedijabetesa.

Ako ste već neko vrijeme bez zuba, veća je vjerojatnost da ćete imati komplikacije prilikom ugradnje implantata. S gubitkom zuba potporna kost slabi te polako nestaje zajedno s mekim tkivom. Odgađanje ugradnje implantata sa sobom povlači anatomska ograničenja i dodatne zahvate.

Oralnokirurški zahvati

Što kada je problem u sinusima?

Sinusi su male šupljine smještene unutar kostiju lica koje se ulijevaju u nosnu šupljinu.

U ljudskom tijelu postoje četiri grupe sinusa:

  • maksilarni (čeljusni),
  • frontalni (čeoni),
  • etmoidalni (iznad nosa i između očiju) i
  • sfenoidalni (iza nosa u centru glave).

Sinusi su obloženi mekanim, ružičastim tkivom koje ima uglavnom respiratornu funkciju. Zato se to tkivo naziva respiratorna sluznica.

Sadržaj sinusa čini tanak sloj sluzi, odnosno sekret koji se izlučuje i drenira u nos kroz drenažni put. Sekret održava vlažnost u nosnicama i sprječava prodor čestica bakterija i prljavštine. Zadebljanje sluznice može onemogućiti normalan prodor zraka. Tako dolazi do zadržavanja sekreta unutar šupljina te u konačnici upale sinusa.

Simptomi upale sinusa

Glavobolja popraćena temperaturom, osjetljivost i oteklina u području oko očiju, obraza, nosa i čela te bol koja se širi u zube znakovi su koji ukazuju da nešto sa sinusima nije uredu. Ako usto primijetite smanjen osjećaj mirisa, začepljen nos s pratećim zeleno-žutim sekretom te osjećaj punoće i pritiska u licu koji se pogoršava kod naginjanja prema naprijed, vrijeme je za uzbunu.

Prvi simptomi obično se pojavljuju nekoliko dana nakon prehlade, kada bi sve trebalo krenuti na bolje, ali začepljenost se pogoršava.

Liječenje upale sinusa

Kad se sinus inficira, nastaje upala zvana sinusitis. Upala i oticanje sinusne sluznice može biti bakterijska, virusna, alergijska ili gljivična ( koja je u pravilu rjeđa ). Nakon što liječnik ustanovi uzrok sinusitisa, prepisat će odgovarajuću terapiju koja može uključivati:

  • Kapi za nos - razgrađuju suhu sluz i pomažu u odčepljivanju nosa, a upotreba je ograničena na period od 5 do 7 dana;
  • Antibiotik - koristi se samo kod bakterijske upale sinusa;
  • Paracetamol ili ibuprofen - pomaže kod snižavanja temperature i osjećaja boli
  • Antihistaminik - pomaže kod smanjenja simptoma alergije;
  • Funkcionalnu endoskopsku operaciju sinusa - provodi se drenažnom operacijom kod kronične upale sinusa.

Podizanje sinusa ( isključivo u gornjoj čeljusti )

Ako se zub ne nadomjesti na vrijeme, može doći do manjka čeljusne kosti, a sinusi se u tom slučaju počinju širiti zauzimajući prazan prostor gdje je nekad bila kost.

U tom slučaju otežano je ili potpuno nemoguće postaviti implantat jer se on ugrađuje u kost. Ujedno, ako je došlo do spuštanja sinusa potrebno je napraviti podizanje sinusa, odnosno sinus lift.

Zahvat podrazumijeva da se prazan prostor gdje je nekad bila kost ispuni biomaterijalom koji će s vremenom okoštati i omogućiti da se na tom mjestu ugradi implantat.

Postoji mali i veliki sinus lift, ovisno o složenosti zahvata.

Kod malog podizanja sinusa, taj se postupak obavlja istovremeno s ugradnjom implantata gdje se na mjesto kosti koja nedostaje ugrađuje umjetna kost i podiže dno sinusa na njegovu početnu poziciju. Zahvat se radi pod lokalnom anestezijom i za pacijenta je potpuno bezbolan.

Kada nedostaje veći dio kosti radi se takozvani veliki sinus lift gdje se podizanju sinusa pristupa s bočne strane u oralnoj šupljini. U najvećem broju slučajeva čeka se s ugradnjom implantata sve do konačnog okoštavanja tkiva ( minimalno 6 mjeseci ).

Prijeko je potrebno nadomjestiti izgubljeni zub što ranije kako se ne bi razvili problemi sa sinusima i potreba za dodatnim zahvatima osim same ugradnje implantata.

 

Naručite se na vrijeme za pregled

 

Podijeli s prijateljima
Newsletter
Primajte novosti i obavijesti iz naše poliklinike na email