Umjetne zube danas je teško razlikovati od prirodnih, a glavni “krivci” za to su “čarobnjaci” iz dentalnih laboratorija.
Lijep osmijeh prvo je što se primijeti na osobi i svi žele da je on što ljepši. “Hollywoodski”, kristalno bijeli zubi predmet su čežnje mnogih, no majka priroda često nije bila naklona, pa osim neželjene nijanse zubi često dođe i do gubitka zuba.
Prirodni zubi se lako izbijele, no nadomjestak izgubljenog zuba malo je duži proces.
Moderna dentalna medicina ima nekoliko rješenja za oštećene ili izgubljenje zube - različite protetske nadomjestke.
Protetika je grana stomatologije koja se bavi nadomještanjem izgubljenih zuba i mekanih dijelova usne šupljine potpunim (totalnim) ili djelomičnim (parcijalnim) protezama, krunicama, mostovima i ljuskicama.
Razlikujemo mobilnu (mobilne potpune i djelomične proteze) i fiksnu protetiku ( implantati, krunice, mostovi i ljuskice).
S obzirom na oštećenje i broj zuba koji nedostaje, bira se protetski nadomjestak koji najbolje odgovara svakom pojedinom pacijentu.
Postupak nadomještanja zubi provodi se u nekoliko koraka i za pacijenta je otprilike sličan, a sastoji se od:
No, u ordinaciji i dentalnom laboratoriju odvija se još pregršt koraka koje pacijenti nisu svjesni.
S obzirom na različite vrste protetike, svaka ima posebne korake i metode u izradi.
Kod izrade ljuskica i mostova koji se montiraju na postojeće zube, koristi se jedan ili dva materijala, dok je za izradu zubne proteze potrebno nekoliko različitih materijala i izrada traje duže.
Naš dentalni laboratorij opremljen je za izradu galvansko-zlatnih, keramičkih, fasetiranih zubnih krunica, implantata te potpunih i djelomičnih zubnih proteza.
Baza (ili kapica) većine krunica izrađena je od metala (zlato za galvansko zlatne krunice, a nehrđajući čelik za keramičke i fasetirane krunice) preko kojeg se nanosi keramika.
Krunica se nakon izrade u dentalnom laboratoriju ugrađuje pacijentu u ordinaciji, i to na postojeći izbrušeni zub ili na abutment ( dio na implantat ) od titana.
Nakon liječenja zuba, pripreme usne šupljine, uzimanja otiska čeljusti u ordinaciji i određivanja boje krunice, slijede faze izrade krunica u dentalnom laboratoriju.
Od dobivenog otiska čeljusti formira se radni model na kojoj se pomoću voska oblikuje krunica. Nakon oblikovanja izrađuje se kalup za kapicu od visokokvalitetnog čelika ili zlata.
Metal se lijeva u dobiveni kalup, hladi i brusi kako bi se uklonio višak materijala. Nakon toga slijedi nanošenje slojeva keramike na metalnu kapicu i pečenje kako bi se ona učvrsnula.
Nakon hlađenja slijedi brušenje odnosno oblikovanje krunice i odvajanje nepotrebnih ostataka materijala.
Kako bi krunica što vjernije zamijenila zub, keramika se premazuje dentalnim materijalima u različitim bojama kako bi se dobila finalna boja i oblik zuba.
Nakon toga slijedi glaziranje, odnosno nanošenje finalnog sloja koji imitira sjajnu caklinu zuba i pečenje kojim se on fiksira.
Nakon finalne obrade krunica je spremna za probu u usnoj šupljini pacijenta.
Krunica se može privremeno postaviti na abutment ( dio na implantat ) ili na izbrušeni prirodni zub pomoću privremenog ljepila.
Ako pacijent nije zadovoljan izgledom odnosno bojom, krunica se šalje u laboratorij na prepravak.
Nakon prepravaka ili odmah nakon prve probe, krunica se trajno fiksira na abutment ( dio na implantat ) ili postojeći zub pomoću trajnih ljepila.
Iako keramičke krunice ne može napasti karijes, higijena usne šupljine u kojoj su krunice ne smije se smanjivati.
Štoviše, na oralnu higijenu potrebno je obratiti veću pozornost kako ne bi došlo do upale zubnog mesa u blizini krunice ili kvarenja zuba na kojeg je krunica (ili most) pričvršćena.
Jedina razlika u četkanju keramike i pravog zuba je u tome što se u slučaju keramike četkicom masiraju desni, a ne gornji dio zuba.
Izrada krunica odnosno umjetnih zuba prava je umjetnost,a naš je laboratorij prepun dentalnih umjetnika.