Pod dentalnom radiologijom ljudi većinom podrazumijevaju klasičan zubni rendgen na koji se mora jako dugo čekati na red i koji veoma zrači.
No ne i u svim stomatološkim ordinacijama.
Dentalna radiologija je grana radiologije koja se bavi stomatološkim dijagnosticiranjem pomoću ionizirajućih i neionizirajućih zračenja u svrhu planiranja stomatološke terapije, praćenja razvoja bolesti te rezultata stomatoloških postupaka.
Većina ljudi ne zna razliku između nekoliko izraza koji se često koriste u stomatološkoj dijagnostici.
“Idem na zubni rendgen” i “Stomatolog mi je napravio ortopan” mnogima su identične izjave.
Rendgen je ustvari specijalizirani aparat kojim se dobivaju rendgenske snimke.
Rendgensko snimanje sastoji se od izlaganja dijelova tijela malim dozama ionizirajućeg zračenja koja omogućuju formiranje slika unutarnjih struktura tijela ovisno o njihovoj gustoći.
Kosti i zubi su puno gušće strukture od kože i mišića te ih je moguće vidjeti samo pomoću rendgena ili micanjem tkiva koje ih okružuje.
Zubni rendgen razlikuje se od klasičnih rendgena u bolnici kojima se dobivaju rendgenske snimke po veličini i količini zračenja koje emitira.
S obzirom na to zubni rendgen snima samo područje glave odnosno čeljusti, ne mora biti te veličine kao što su klasični rendgeni u bolnicama kojima se snimaju kosti i ostali dijelovi tijela.
Ortopan ili duže ortopantomogram je ustvari jedan od vrsta rendgenskih snimaka koje se izrađuju zubnim ili dentalnim rendgenom.
Ortopan je snimak cijele gornje i donje čeljusti koji je stomatolozima potreban kako bi procijenili stanje cijelog žvačnog aparata prije zahtjevnijih zahvata.
Najčešće se dobiva u digitalnom obliku, kao prikaz na zaslonu računala, a pacijentu se daje kopija na prijenosnom mediju kao što je CD.
U ordinaciji Galeković koristi se digitalni rendgen koji je postavljen u ordinacijama kako se pacijenti ne bi morali premještati već se snimanje obavlja direktno iz stomatološke stolice.
Ovisno o zdravstvenom stanju zuba, stomatolog u ordinaciji može izraditi nekoliko različitih digitalnih rendgenskih snimaka.
Već ranije spomenuti ortopantomogram je dvodimenzionalna snimka kompletne gornje i donje čeljusti na kojoj se vidi i dio maksilarnih sinusa.
On je jedna od najčešćih snimki i već se dugi niz godina koristi kao glavna dijagnostička snimka u stomatologiji.
Poluortopan je također digitalna snimka čeljusti, no u ovom slučaju promatra se samo lijeva ili desna strana gornje i donje čeljusti.
Koristi se u slučajevima kada je potrebno promatrati samo jednu stranu čeljusti bez da se na snimci nalaze zasjenjenja od vratne kralježnica što olakšava dijagnostički postupak.
Parcijalni ortopan snima još manje područje od poluortopana jer se fokusira samo na jednu ili više regija donje i gornje čeljusti, a nema potrebe za zračenjem kompletne čeljusti.
Snimka maksilarnih sinusa koristi se kao dopuna ortopanu kod stomatoloških zahvata na gornjoj čeljusti.
Osim ortopana, zubni rendgen može snimiti i intraoralne snimke zuba. To su snimke (najčešće digitalne) zuba u stvarnoj veličini s dva okolna zuba.
Stomatolozi ne mogu vidjeti stanje cijelog zuba jer se njegova druga polovica, korijen, nalazi unutar desni.
Prije bilo kojeg endodontskog zahvata poželjno je snimiti stanje korijena zuba, a to se može učiniti ortopanom ili ciljanim snimkama.
Ortopan je prijeko potreban kod odlučivanja o ugradnji implantata i prije ortodontske terapije.
Osim toga, ortopanom se također kontrolira napredak ortodontske terapije te se uspoređuju snimke prije i poslije.
Snimke stomatolozima koriste za:
No, kod korištenja rendgena ne smije se zaboraviti da on ipak emitira zračenje (iako je slabo) pa se preporučuje snimanje rendgenom maksimalno dva puta godišnje.
Posebna skupina su trudnice koje bi trebale izbjegavati izlaganje bilo kakvom rendgenskom snimanju i kod pregleda obavezno napomenuti da su trudnice.