Parodontitis je bolest koja se rijetko prijavi bolom. Zato se najčešće otkriva kasno, kad zub već klima, a razlog nije karijes nego to što ga kost više ne drži.
Prije toga postoji faza koja je potpuno izlječiva. Problem je što je gotovo svi previde.
Gingivitis: faza koja se vraća
Gingivitis je upala zubnog mesa. Desni su crvene, blago otečene i krvare pri pranju zuba ili korištenju konca.
Uzrok je bakterijski plak koji se nakuplja uz rub desni. Ako se ne ukloni, unutar nekoliko dana mineralizira u kamenac, koji se četkicom više ne može ukloniti.
Gingivitis je u potpunosti povratan. Nakon uklanjanja naslaga i uz dobru higijenu desni se vraćaju u zdravo stanje, bez trajne posljedice.
Zato je krvarenje desni najvažniji simptom koji vrijedi ozbiljno shvatiti, ne zato što je opasan, nego zato što je zadnja faza u kojoj se sve može poništiti.
Parodontitis: faza koja se ne vraća u cijelosti
Ako upala potraje, širi se dublje: na tkivo koje drži zub i na kost oko njega. Između zuba i desni nastaje džep, koji se ne može očistiti kod kuće.
U džepu se nakupljaju bakterije, upala napreduje, kost se povlači. Zub s vremenom gubi oslonac.
Izgubljena kost ne vraća se sama. To je bitna razlika u odnosu na gingivitis, i razlog zašto se o parodontitisu govori kao o bolesti koja se drži pod kontrolom, a ne izliječi.
Simptomi
- desni krvare pri pranju zuba ili korištenju konca
- desni su crvene, otečene ili osjetljive
- neugodan zadah koji ne prolazi
- desni se povlače, zubi izgledaju duži
- osjetljivost na hladno u području vrata zuba
- razmaci između zuba koji se povećavaju
- zubi koji klimaju ili se pomiču
- promjena u načinu na koji zubi sjedaju kad zagrizete
Rani simptomi su blagi i lako ih je pripisati četkici ili umoru. Upravo zato bolest napreduje.
Rizični čimbenici
Uz higijenu, na tijek utječu:
Pušenje. Najjači pojedinačni rizični čimbenik. Nikotin sužava krvne žile pa desni pušača često ne krvare; bolest napreduje bez najočitijeg upozorenja.
Šećerna bolest. Odnos je dvosmjeran: loše regulirana glikemija pogoršava parodontitis, a parodontitis otežava regulaciju šećera.
Nasljedna sklonost. Kod dijela ljudi bolest napreduje brže uz jednaku higijenu.
Stres, trudnoća, neki lijekovi. Utječu na odgovor tkiva na upalu.
Kako izgleda terapija
Pregled i mjerenje. Sondom se mjeri dubina džepova oko svakog zuba i radi se rendgenska snimka koja pokazuje razinu kosti. Bez toga se ne zna opseg bolesti.
Uklanjanje naslaga. Uklanja se kamenac iznad i ispod ruba desni. Kod dubljih džepova radi se u lokalnoj anesteziji, u više navrata.
Upute i kontrola higijene. Ovo je dio koji odlučuje ishod. Terapija bez promjene navika ne drži.
Ponovna procjena. Nakon nekoliko tjedana mjere se džepovi ponovno. Kod većine pacijenata upala se povlači, a džepovi se smanjuju.
Kirurška faza, kad je potrebna. Kod dubokih džepova koji nisu odgovorili na terapiju pristupa se kirurški, a u odabranim slučajevima moguća je i regenerativna terapija.
Održavanje. Kontrole svakih tri do šest mjeseci, trajno. Parodontitis se drži pod kontrolom, a ne zatvara.
Što realno očekivati
Upala prestaje. Krvarenje nestaje. Napredovanje se zaustavlja. Zubi koji su blago klimali često se stabiliziraju.
Ono što se ne vraća je izgubljena kost i povučena desni. Zubi mogu ostati vizualno duži nego prije, a razmaci između njih ostaju.
Zato vrijedi ponoviti ono s početka: krvarenje desni je faza u kojoj se sve još može poništiti.
Ako vam desni krvare, dogovorite parodontološki pregled.



